Idemo na sviću, jer pala je bonaca,
Iz kaića se vidi selo, svitle riva i pijaca.
Osti teške, ribe puna mi je kaca,
Male su pod krmon, a komadi ispod pramca.
Idemo na sviću, jer pala je bonaca,
Iz kaića se vidi selo, svitle riva i pijaca.
Osti teške, ribe puna mi je kaca,
Na nebu zvizda milijun, a misec stane ispod palca.
Večer počela je dobro, penta je upalila iz treće,
Ubija san nekoliko malih lignji, dvi-tri veće.
U duboko biži dut, ja mu ne da da uteče,
U stopu ga prati kaić, livo-desno za njin skrećen.
Teške osti, lome kosti i branice gnječe,
Ali ne vidi se više dno, more brsi, bura kreće.
Nakon uru i po skužija san da me neće,
Ali maštajući o njoj, brzo prošla mi je večer.
Na dnu među kamenjima leže trpi, trune smeće,
Boce, limenke, sandale, neke odrasle, a neke dječje.
Riba spava, sipa vreba, lignja lebdi, a rak šeće,
Na grmalje i na školjke, krajen gaze, kleče.
Ako bude sriće, iz mora će živi ići na dno teče,
Nebo se oblači, bura na jugo okreće.
Vozija san kući da me nevera na moru ne zateče,
Sutra kad me pitaju: da bilo je za mašku rečen.
Idemo na sviću, jer pala je bonaca,
Iz kaića se vidi selo, svitle riva i pijaca.
Osti teške, ribe puna mi je kaca,
Male su pod krmon, a komadi ispod pramca.
Idemo na sviću, jer pala je bonaca,
Iz kaića se vidi selo, svitle riva i pijaca.
Osti teške, ribe puna mi je kaca,
Na nebu zvizda milijun, a misec stane ispod palca.
Obaša san svoje pošte, i za trlje i za sape,
Ali ispo nogu sići mi i dalje prazni zjape.
Poluotvorene boce vode ispo prove hlape,
Mudre hobotnice vješto se sakrivaju u škrape.
Ponekad falin prča, osjećan se da san sapet,
Pa se pravdan da se loše vidi da san bija napet.
Ponekad mokar kući, crnilon iskapan tapet,
Di je bilo ribe, iksevima označavan mape.
Male sipe, to su njoki, velike se zovu šlape,
Netragon se gube morski pasi jer nemaju šape.
Da ih vratin u more, iz sića ribe vape,
Kada slomin lignju, trakovima se za osti čapne.
Kad operen kosu, na buru ne iden bez kape,
Kada frigan ribu, gledan kviz, ne čujen pitanja od nape.
I repat ću o moru, kad već mogu pivat klape,
Kad ubijen hobu, među oči ću joj zabit skalpel.
Idemo na sviću, jer pala je bonaca,
Iz kaića se vidi selo, svitle riva i pijaca.
Osti teške, ribe puna mi je kaca,
Male su pod krmon, a komadi ispod pramca.
Idemo na sviću, jer pala je bonaca,
Iz kaića se vidi selo, svitle riva i pijaca.
Osti teške, ribe puna mi je kaca,
Na nebu zvizda milijun, a misec stane ispod palca.
Idemo na sviću, jer pala je bonaca,
Iz kaića se vidi selo, svitle riva i pijaca.
Osti teške, ribe puna mi je kaca,
Male su pod krmon, a komadi ispod pramca.
Idemo na sviću, jer pala je bonaca,
Iz kaića se vidi selo, svitle riva i pijaca.
Osti teške, ribe puna mi je kaca,
Na nebu zvizda milijun, a misec stane ispod palca.