Ustani sad grade svaki
Što na hrvatskoj karti
Stojiš već stoljećima
I zeleniš proljećima
Ne dirajte mi ravnicu
Niti morsku granicu
Ne dirajte mi u srce
Tu zlatne misli niču
Kada Hrvat bi znao
Koliko bogat on je
Od sreće bi plako'
I ne bi prodo svoje konje
Borio bi se za ljude
I stare i mlade
Nepravda ga ganuše
Čuvši riječi svoje vlade
Zato ustani grade
I selo i otoci
Ustani nek krenu
Misli tvojih potoci
Misli tvojih potoci
Suzama svojim sada
Topim tintu na papiru
S ljutnjom u očima
Ja ipak okrećem se miru
Jer samo mirnog uma
Možemo se pobuniti
Nema više foruma
Koji će nas dijeliti
Na ustaše i partizane
Zaližite stare rane
Nove tako otvarate
I sadašnjost nam izgarate
Prije bilo je dobro
Ali bit će i sada
Zašto se toliko borite
Kad više nema rata
Odložite svoje puške
I glasove te muške podignite
Jer gaze nas ko opuške
Jer gaze nas ko opuške
I zato ustani grade
I selo i otoci
Ustani nek krenu
Misli tvojih potoci
Stari uvijek će reći
Za što smo se to borili
A mladi onda će reći
Tu nismo ništa stvorili
Ova pustoš i bijeda
Sad u oči te gleda
A ti okrećeš glavu i
Glumiš korisnu budalu
Zar smo na to spali
I kad smo svi zaspali
Nismo niš' poduzimali
Dok su od nas otimali
Al čovječe probaj shvatiti
Puno nas je, nismo mali
Da puno nas je, nismo mali
I zato ustani grade
I selo i otoci
Ustani nek krenu
Misli tvojih potoci
Što to ima u ljudima
Da su nevoljki toliko
Zar u njihovim grudima
Ne kuca srce veliko
Klicala sam ko mala
Za hrvatsku i Hrvata
Sada blijedo gledam
Gdje je ljubav ne stala
Rastaviše nas ko strance
Na bogate i pijance
Koji čekaju na voz
I zato ustani grade
I selo i otoci
Ustani nek krenu
Misli tvojih potoci