Ova priča možda nema smisla ako je površno čitaš kao da želiš da što prije završi.
Kraj je dana i posljednje riječi izgovaram sam dok mi misli lete bez cilja.
Već odavno želim da priznam sam sebi jer ovo više stvarno trpjeti ne mogu, ne mogu, ne mogu.
Prst na okidaču, Thompson na radiju.
Prst na okidaču, sve za domovinu.
Prst na okidaču, Thompson na radiju.
Prst na okidaču, sve za domovinu.
Kad život postane nevažni detalj u velikom mozaiku, zadnji put se pitam što mi preostaje.
Gledajući kroz zamagljeno staklo, osjećaj sigurnosti ispunjava prazninu.
Hladnoća u trenutku obuzima tijelo i ostavlja još jedno kameno lice
koje svoju priču nije ispričalo do kraja.
Prst na okidaču, Thompson na radiju.
Prst na okidaču, sve za domovinu.
Prst na okidaču, Thompson na radiju.
Prst na okidaču, sve za domovinu.