Vilin-deva hodae po umi
Zlatne kose to imae
Vilovnjaèkog kralja kæi, svojoj
Sudbi poðe tad u zao èas
Ruke bele, oèi setne,
Poput sunca umiruæeg
Planine joj behu preci
Gorsko cveæe deca njena
Vetar to duva kroz maglovita brda
I poljane cvetne joj behu rod
Ali druga sudba kæeri ume èeka
Dana toga kobnog, kad joj bee kraj.
Vilin-deva hodae po umi
Zlatne kose to imae
Vilovnjaèkog kralja kæi, svojoj
Sudbi poðe tad u zao èas
umar, lovac, maè za pasom
Luk u ruci on imae
U lov poðe tada, siguran i odluèan
Vetar kosu mu bitae
Potee svoj luk, lovac hrabri, èasni
Jer gladan bee on, na putu dugome
I ustreli kæerku vilovnjaèkog kralja,
Kæerku ume i jezera.
Vilin-deva hodae po umi
Zlatne kose to imae
Vilovnjaèkog kralja kæi, svojoj
Sudbi poðe tad u zao èas
Po zlatnom platu njenom, mekom
Krv bejae prolivena
Njene oèi, setne, tune
Zanavek se sklopie
Ne znae lovac ta sa sobom da èini
Krvave mu ruke, a obraza crna
Potee svoj maè, taj palo ubojiti
Probode se sam i okonèa bol