To bio je kišni dan baš onaj kad ne želiš van
Crna zastava vijorila se...
Tuga u očima plač i gorka sjećanja na pokojnika što napustio je svijet.
Na putu tužna povorka u zadnjem redu djevojka,
Crninu što je nosila isticala ju je.
Bila je crnija od bezdana i najmračnijeg sjećanja, samo tužno je gledala u lijes.
Upoznao sam je na sprovodu,
Samo ona nije plakala, smrt veseli ju.
Jecaji, plač i krikovi od bola
Vječno ništavilo i mrtvačka kola.
Tu ubijena je djevojka prije 50ak godina
Barem tako kaže legenda ona živi svoju smrt.
Traži svog krvnika osveta je preslatka,
Ona želi osvetit svoju smrt.