Tereza Kesovija - Dubrovaèka Zvona Lyrics

Ko mi to prosipa žuku, Slano i Ljutu na ranu
suza me dovoljno peèe, u njoj sam gasila Grad.
Povit æu ranjenu ruku i zasjat æe dragulj na dlanu
danas kad upale svijeæe, molitva, prkos i jad.


Kad zazvone dubrovaèka zvona
i objave svome puku mir
Sv. Vlaho skalat æe se s trona
pa s oltara na Stradun u ðir.

Kad zazvone stara gradska zvona
Konavoke, raznijet æe ih pjev
jeèat æe od Èilipa do Stona
bar da naèas stišaju sav gnjev.


Bit æe u njihovom zvuku, Konavle moje i Župa
žubor i djetinja graja dok je kraj ognjišta muk.
Pružit æe mjedenu ruku, pa æemo krenuti skupa
Pridvorju zelenog raja, iz kog je izagnan puk.